Uporedo sa razvojem obnovljivih izvora energije u BiH i energetskog prava, energetski sektor se susreće sa izazovima zelene tranzicije i nespremnosti za promjene koje dolaze kao neminovnost. Posljednjih mjeseci Elektrodistribucija Republike Srpske se suočava sa velikim problemima. Najdrastičniji problem je da zbog nedovoljno uglja TE Ugljevik usred zime već u dva navrata nije radila po više dana. Samim tim postavlja se pitanje – Koga grije ugljevička termoelektrana? I dok Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva Republike Srpske, tvrdi da je jeftinije graditi novu termoelektranu, nego „održavati u životu RiTE Gacko i Ugljevik“, sa pravne strane vrlo je zanimljivo sagledati situaciju u kojoj se energetski sektor u BiH nalzi (više o ovoj izjavi možete pronaći na: https://balkangreenenergynews.com/rs/jeftinije-izgraditi-novu-termoelektranu-nego-odrzavati-gacko-i-ugljevik/).
Kako je nastao problem i prijeti li nam energetska kriza?
RiTE Ugljevik susreće se sa tri ogromna problema, od kojih su dva nastala pogrešnim pravnim savjetovanjem.
Osnovni problem je nedostatak sirovine i iscrpljenost gotovo svih ležišta. Druga dva, isključivo pravna, nastala su ljudsko-političkim faktorima, zbog kojih je danas kompletan energetski sektor u krizi. Zanimjivo, o ovim faktorima se malo govori u javnosti ili nedostaje stručna analiza, jer su svi ključni podaci daleko od očiju javnosti.
Drugi problem je činjenica da je RiTE početkom 2024. krenula da sprovodi u djelo odluku Arbitražnog vijeća u Beogradu kojom je presuđeno da isplati ukupno 125,2 miliona eura. Također i da isporučuje trećinu energije koju proizvede, do kraja radnog vijeka, slovenačkoj firmi Elektrogospodarstvo Slovenije razvoj in inženjering (EGS-RI). Ne ulazeći u budžetske implikacije ove odluke (koja je javnosti prenesena samo informativno, bez bilo kakve ozbiljne analize) trajna obaveza isporuke 1/3 proizvedene energije Sloveniji je orgoman energetski problem.
Treći problem predstavlja gotovo filmsku priču u kojoj bi se svaki pojedinac zapitao kako je moguće da niko ne snosi odgovnost za pogrešne pravne odluke. Vlada RS firmi „Comsar Energy Republika Sprska“ u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova dala je koncesiju za izgradnju i rad termoelektrane “Ugljevik 3” 2013. godine. Ugovor je zaključen neposredno prije početka energetske tranzicije u Evropi. Do gradnje novog bloka elektrane nikada nije ni došlo! Razlozi koji su poznati javnosti su problemi u finansiranju projekata koji nisu u skladu sa novim energetskim propisima, statusne promjene unutar same firme itd.. Comsar je u periodu nakon koncesije izvršio veliki broj eksproprijacija i pripremio početnu infrastrukturu za gradnju.
Umjesto da Vlada već tada nađe rješenje za prestanak Ugovora koji se ne izvršava, a za šta postoji opcija u svim uređenim pravnim sistemima (napomena autora zbog nepostojanja informacija o tome koje pravo je ugovreno) dešava se još veći apsurd. U januaru 2021. godine, Vlada je produžila period ove koncesije na 44 godine. Istim aneksima je značajno povećan period trajanja koncesije i što je još važnije, data je dozvola ruskom investitoru da ugalj ne mora isključivo koristiti za proizvodnju električne energije, već ga sada može i izvoziti. U praksi to značajno povećava potencijalnu buduću dobit preduzeća. Sa starom dozvolom, ukoliko bi gradio termoelektranu, godinama ne bi ništa zarađivao, a sa novom dozvolom taj ugalj može izvoziti i prodavati trećim licima.
Kakav plan ima Vlada Republike Srpske?
Nakon što je u januaru RiTE skinuta sa distributivne mreže, Vlada Republike Srpske u javnosti je izašla sa planom da preduzeće Gas RES, koje je u stopostotnom vlasništvu RS, kupi „Comsar“ za 234 miliona KM, ali način na koji će taj novac biti obezbijeđen za sada nije poznat. Još veći apsurd je činjenica da ministar izlazi sa planom za gradnju nove termoelektrane, u situaciji kada ne postoje kreditna sredstva za projekte koji nisu u skladu sa zelenom tranzicijom, zbog čega je i osnovna koncesija bila neuspješna. Pogrešne pravne i strateške odluke će najprije osjetiti građani, kroz veću cijenu struje i budžetske namete.
Zbog toga bi BiH što prije morala otvoriti sva vrata ka zelenoj tranziciji, kako bi pokušala pronaći alternative u proizvodnji električne energije. I dok ministar iznosi nadu da će nova američka politika ipak omogućiti i sredstva za izgradnju termoelektrana, jasno je da su ovo samo nadanja, a ne ozbiljan biznis plan budžeta kome prijeti teret od 234 miliona KM i upitnost pronalaska sredstava za dalju gradnju novog bloka termoelektrane.
Više o energetskom pravu u BiH možete pronaći u našem ranijem tekstu: Energetsko pravo Bosne i Hercegovine – Povezanost sa EU, zaštita ulaganja, te preglednost i jednostavnost ishođenja dozvola za OIE projekte | IA Lawfirm
