Energija predstavlja jedan od najvažnijih čimbenika u svakodnevnom životu, odnosno temeljnu smjernicu ekonomskog razvoja, političkih događaja i financijskog tržišta svake države. Gotovo svakodnevno se mogu vidjeti informacije i novosti u vezi energetskog sektora, odnosno prijelaza s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije. Direktivama Europske Unije (EU) predviđeno je da će EU do 2030. godine proizvoditi 45% energije iz obnovljivih izvora, a do 2050. godine proizvodnja energije treba biti 100% iz obnovljivih izvora (OIE). [1]

Razlog tomu treba posebno istaknuti u visokoj cijeni fosilnih goriva uz njihov stalni porast, kao i veliko onečišćenje okoliša koje negativno utječe na klimatske promjene. U obnovljive izvore energije spada energija vode, vjetra, biomase, sunčevo zračenje i geotermalna energija. OIE u pravilu imaju zajedničku poveznicu, a to je sunčeva energija koja doprinosi nastanku proizvodnje energije kako iz solarnih elektrana, tako i energije iz potencijala vjetra, odnosno energije iz potencijala vode.

Bosna i Hercegovina ima veoma povoljan položaj u pogledu iskorištavanja obnovljivih izvora energije. Vodeni potencijal predstavlja velik broj rijeka na kojima se mogu graditi hidroelektrane, a značajan potencijal postoji i u oblasti energije vjetra (zbog položaj planinskog vijenca Dinarida), te sunčane energije (u prosjeku preko 2000 sunčanih sati godišnje). U Bosni i Hercegovini trenutno postoje 3 izgrađena vjetroparka, te veći broj izgrađenih hidroelektrana i solarnih elektrana. Međutim, u posljednjih par godina dolazi do snažnog porasta razvoja i izgradnje OIE postrojenja. Prema podacima Nezavisnog operatora sistema Bosne i Hercegovine (NOS BiH), trenutno je u procesu ishođenja odobrenja za 11.000 MW za priključak na prijenosnu mrežu. Značajan poticaj ulaganja u OIE temelji se u sigurnosti povrata investicije, uzimajući u obzir međunarodno tržište električne energije, prinudne propise koji nalažu korištenje „zelene energije“, te spremnost krajnjih kupaca na usmjeravanje poslovanja i razvoj gospodarstva kupovinom električne energije dobivene iz OIE. Također, smjernica za ulaganje u OIE su i porezi na CO2, koji se u EU već primjenjuju, a krajnji rok za uvođenje poreza na CO2 u Bosni Hercegovini je 01.01.2026. godine. Navedeni porez dovodi do gotove neisplativosti proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva.

Uzimajući u obzir pravni sustav u Bosni i Hercegovini, dozvole za izgradnju OIE postrojenja se ishode na razini Bosne i Hercegovine, odnosno na razini entiteta, tj. na razini Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republike Srpske (RS), te na razini Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (BD BiH). Važno za napomenuti je da se dozvole u FBiH dodatno ishode i na razini kantona.

Složenu proceduru ishođenja dozvola prate kompleksni pravni propisi, koji su ponekad čak i u međusobnoj suprotnosti, što može dovesti do pravne nesigurnosti, odnosno do usporavanja razvoja i izgradnje OIE projekata.

Na razini FBiH je u 7. mjesecu 2023. godine donesen set novih energetskih zakona, koji prati zakonodavne trendove EU, odnosno koji za cilj imaju pojednostavljivanje postupka ishođenja dozvola za OIE postrojenja, te uvođenje dodatnih beneficija i poticaja:

1. Zakon o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj: 60/2023), koji regulira način utvrđivanja i provođenja energetske politike. Navedeni zakon dosada nije bio donesen, te predstavlja krovni zakon u oblasti uređivanja energetske djelatnosti.

Kao najznačajnije odredbe ovog Zakona navodimo:

• Utvrđivanje ciljeva energetske politike, s akcentom na obnovljive izvore energije;
• Utvrđivanje akata energetske politike i energetske strategije;
• Propisivanje Akcionog plana kao temeljnog akta kojim se provodi energetska politika;
• Definiranje energetskih djelatnosti, a kao najvažnije navodimo:
  1. Proizvodnja električne energije;
  2. Distribucija električne energije;
  3. Snabdijevanje električnom energijom;
  4. Trgovina električnom energijom;
  5. Skladištenje električne energije;
  6. Agregacija distribucijskih resursa u oblasti električne energije;
  7. i ostale djelatnosti u oblasti energetike;

• Reguliranje i nadzor energetskih djelatnosti putem Regulatorne komisije za energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine (FERK);

Navedeni Zakon, kako je prethodno spomenuto, regulira energetsku oblast kroz utvrđivanje opće energetske politike.

2) Zakon o električnoj energiji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj: 60/2023), kojim se između ostalog uređuje izgradnja elektrana, proizvodnja i distribucija električne energije, odnosno opskrba i trgovina električne energije. Ovaj Zakon mijenja dosadašnji Zakon o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj 66/2013, 94/2015, 54/2019, 1/2022,61/2022)

Kao neke od najvažnijih novina u ovom novom Zakonu su:

• Mogućnost izgradnje postrojenja za proizvodnju električne energije do 1 MW (osim za hidroelektrane) bez potrebe ishođenja energetske dozvole. Ishođenje energetske dozvole predviđa složen proces, u okviru kojeg nositelj projekta treba prikupiti preko 20 različitih dokumenata i dozvola. Rok za ishođenje energetske dozvole je 3 mjeseca (uz moćnost produženja roka ishođenja za dodatna 2 mjeseca), te pored nadležnog Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije (FMERI), zahtjeva i suglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno suglasnost Parlamenta FBiH (navedena suglasnost Parlamenta FBiH potrebna je za postrojenja snage preko 30 MW). Odredbama novog Zakona o električnoj energiji značajno će se skratiti cjelokupno vrijeme potrebno za ishođenje dozvola za spomenuta postrojenja do 1 MW.

• Uvođenje novih kategorija učesnika i djelatnosti na tržištu električne energije;
  • Agregator, označava učesnika na tržištu koji obavlja djelatnost agregacije distribuiranih resursa;
  • Agregacija distribuiranih resursa, označava komercijalnu funkciju zajedničkog upravljanja proizvodnjom, skladištenjem i potrošnjom električne energije većeg broja korisnika u mreži, s ciljem prodaje električne energije, odnosno pružanja pomoćnih usluga;
  • Aktivni kupac, označava krajnjeg kupca ili grupu krajnjih kupaca koji zajednički djeluju i troše ili skladište električnu energiju proizvedenu na mjestu potrošnje, ili koji prodaju višak električne energije koju su sami proizveli; (Aktivni kupac ne mora imati svojstvo pravne osobe)
  • Energetska zajednica građana, označava pravnu osobu koja se osniva u skladu sa zakonima kojima se uređuje osnivanje udruženja i fondacija. Svrha formiranja energetske zajednice građana je osiguranje zaštite okoliša, ekonomskih i socijalnih koristi svojih članova, ali bez ostvarivanja profita. Energetska zajednica za potrebe svojih članova može proizvoditi električnu energiju, vršiti snabdijevanje, upravljanje, agregiranje, odnosno skladištenje električne energije, te druge povezane djelatnosti;
  • Skladištenje energije, označava odgađanja konačne upotrebe električne energije;
• Uvođenje novih prava i mehanizama za osnaživanje krajnjih kupaca električne energije;
  • Aktivna uloga i učešće na tržištu krajnjeg kupca; (krajnji kupac može biti i proizvođač i potrošač)
  • Mehanizmi za zaštitu prava krajnjih kupaca i rješavanje sporova, uz jasnu ulogu FERK-a;
• Unaprjeđenje sistema kontrole izgradnje proizvodnih objekata i uvođenje zabrane izgradnje hidroelektrana snage do 10 MW;
• Pojednostavljenje administrativnih postupaka za izgradnju i rad proizvodnih postrojenja koja koriste OIE, a primarno za male solarne elektrane;
• Kreiranje pravnog okvira za uvođenje elektro mobilnosti:
  • Propisivanje uvjeta za instalaciju javno dostupnih privatnih mjesta za punjenje električnih vozila;
  • Pružanje usluga punjenja električnih vozila;

• Mehanizam za osiguranje sigurnosti snabdijevanja, uključujući i kontrolu cijena u slučajevima značajnih poremećaja na tržištu:
  • Mogućnost Vlade Federacije BiH da proglasi stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja;
  • Obveza Vlade Federacije BiH da prilikom uvođenja mjera odredi i način odnosno izvore sredstava za naknadu štete koja može nastati za elektroenergetske subjekte koji ih provode;

3) Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije koji je u završnoj zakonodavnoj proceduri, te predviđa slijedeće značajne novine:

• Utvrđivanje pojma „Administrativna barijera“ koji predstavlja svaku vrstu prepreke koja se javi kada nadležni organi ne osiguraju dovoljno efikasno ostvarivanje prava i interesa fizičkih i pravnih lica u smislu brzog, potpunog i kvalitetnog rješavanja upravih stvari u upravnom postupku. Administrativnu barijeru utvrđuje Operator za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (Operator OIEIEK), uz suglasnost FMERI, na osnovu zahtjeva potencijalno privilegiranog proizvođača.
• Utvrđivanje novih poticaja za OIE postrojenja, te aukcije za poticaje:
  • Aukcija predstavlja konkurentski nediskriminirajući proces nadmetanja, kojim se predviđa sudjelovanje ponuđača za ostvarivanje poticaja;
  • (Feed in tarifa) „FIT Aukcija“ je proces nadmetanja kojim se pobjedniku dodjeljuje pravo prodaje električne energije proizvedene iz OIEIEK iz malih postrojenja, po garantiranoj otkupnoj cijeni;
  • (Feed in premije) „FIP Aukcija“ je proces nadmetanja kojim se pobjedniku dodjeljuje poticaj u vidu fiksne premije po isporučenom MWh električne energije iz velikih OIEIEK postrojenja;
  • Elektronska aukcija ili e-aukcija, predstavlja način provođenja dijela postupka aukcije, koji uključuje podnošenje ponuda elektronskim putem;
  • Prosumer, označava krajnjeg kupca električne energije koji proizvodi električnu energiju iz OIEIEK za dio svojih potreba iz vlastitog energetskog postrojenja, s mogućnošću predaje viška proizvedene električne energije u vidu energetskog ili monetarnog kredita. Također, spomenutim Zakonom je definirano sufinanciranje izgradnje postrojenja prosumera;
  • Monetarni kredit, označava monetarnu vrijednost razlike predate proizvedene električne energije prosumera u odnosu na količine preuzete sa mreže tijekom obračunskog perioda, u skladu s neto obračunom;
• Unaprijeđenje pravnog okvira za efikasno provođenje novog sistem poticaja; (donošenje podzakonskih propisa kojima se reguliraju tehnološke kvote i obujam aukcija, te reguliranje postupka aukcije u samom Zakonu)
• Proširenje nadležnosti Operatora OIEIEK; (utvrđivanje Administrativne barijere i sl.)
• Uvođenje novih kategorija učesnika koji koriste obnovljive izvore energije, u skladu s novim Zakonom o električnoj energiji;

ZAKLJUČAK

Gospodarstva svih zemalja se susreću s energetskom tranzicijom, što uslijed imperativnih zakonskih normi koje nalažu porez na CO2, tako i zbog spoznaje važnosti nacionalne energetske neovisnosti, te smanjenja negativnih klimatskih utjecaja.

Ključna namjera zakonodavaca svih zemalja jeste utvrditi jasnu i jednostavnu proceduru ishođenja dozvola potrebnih za razvoj i izgradnju OIE postrojenja. Federacija Bosne i Hercegovine je usvajanjem naprijed navedenih zakona, tj. Zakona o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj: 60/2023), Zakona o električnoj energiji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj: 60/2023), te nacrtom Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, koji je u finalnoj fazi zakonodavne procedure, napravila ključni korak za usklađivanje energetskog zakonodavstva s međunarodnim standardima, te postavila preduvjete za energetsku tranziciju, odnosno snažniju energetsku neovisnost.

Osnovne izmjene se ogledavaju u pojednostavljenoj proceduri ishođenja dozvola za OIE postrojenja, mogućnosti građana fizičkih lica da proizvode, troše, odnosno predaju višak električne energije u mrežu, ponovno uvođenje financijskih poticaja za proizvodnju električne energije kroz aukcije, te pravo i mogućnost građana na informiranje o svim važnim okolnostima u pogledu zaštite njihovih prava. Također, navedeni usvojeni zakoni će dati dodatnu sigurnost investitorima, obzirom da su zakonska rješenja u skladu s međunarodnim standardima u oblasti razvoja i izgradnje OIE postrojenja.

[1] 2018. godine u okviru paketa „Čista energija za sve Europljane” stupila je na snagu Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora ((EU) 2018/2001). Nakndano su donesene izmjene spomenute Direktive o energiji iz obnovljivih izvora pod nazivom izmjena II./III./IV.