u FOKUSU

Računovođi 50,00 KM mjesečno – Direktoru firme u BiH i do 20 godina zatvora

Tržište BiH posljednjih godina svjedoči pojavi brojnih računovodstvenih biroa, osnovanih sa ciljem što veće brojnost klijenata, zbog koje nerijetko ispašta kvalitet isporučene usluge. Niska cijena usluge, koja počinje od 50,00 KM za širok dijapozon zahtjeva, često je primamljiva poslovnim subjektima, koji se opredjeljuju za eksterne računovođe po povoljnim cijenama. Međutim, sa ovakvom odlukom dolazi i poslovni rizik. Jedna greška računovođe, direktora firme može voditi u zatvor i do 20 godina. Iako se o ovoj temi u javnosti ne govori mnogo, u posljednje vrijeme Advokatsko društvo se susreće sa sve više zahtjeva klijenata koji se odnose na zastupanje klijenata u prekršajnom, građanskom, ali i krivičnom posutpku koji nastaje zbog nesavjesnog postupanja računovođe.

Jeste li apsolutno sigurni da vaš računovođa nadležnim institucijama u svakom momentu pruža tačne podatke o svom stečenom oporezivom prihodu ili obavezama i doprinosima za zdravstveno i penziono osiguranje, tačno ispunjava poreznu prijavu i određuje osnovicu za obračun poreza po odbitku? U slučaju da postoji bilo kakva sumnja u pozitivan odgovor na ovo pitanje, postoji realan rizik za potencijalnu zatvorsku kaznu i do 20 godina (istina, riječ je o krajnjem ekstremu i najgorem slučaju, ali otvorenom riziku). Iako mnogi smatraju da njihova odgovornost ne postoji ako su računovostvene usluge prenijeli na zaposlenog ili eksternog računovođu, u praksi je ovo pitanje značajno drugačije. Jedna greška računovođe, može voditi ka prekršajnom ili krivičnom postupku direktora firme, te iako će prilikom nuđenja usluga sve knjigovođe ukazati na postojanje polise osiguranja od profesionalne odgovornost koja štiti njihove klijente, jedno mora biti jasno – polisa nema nikakve veze sa krivičnom ili prekršajnom odgovornošu. Čak je i sama mogućnost naplate po polisi u slučaju nastanka greške otežana i ograničena iznosima koji ne pokrivaju ni visinu novčane kazne.

Za dokazivanje krivičnih djela iz ove oblasti karakteristično i nužno je provođenje finansijskog vještačenja. Naime, tužioci su obavezni da vještake određuju sa liste sudskih vještaka. Na toj listi se nalaze i vještaci ekonomske struke, ali je njihovo znanje često nedovoljno specijalizirano za pojedine predmete, dok su usluge nekih stručnjaka teže dostupne zbog ograničenja u iznosima naknada za vještake. Pored toga, u praksi se pokazalo da pojedini vještaci nisu nezavisni, da nisu dovoljno stručni, da su nesigurni na sudu kad dođu u poziciju da su podvrgnuti unakrsnom ispitivanju, da relativiziraju svoje zaključke i mijenjaju ih zbog pojavljivanja novih dokaza. Tako je, nerijetko, sudbina direktora u rukama nestručnog vještaka, koji ima presudan značaj za dokazivanje postojanja krivičnog djela.

Iako odbrana u ovakvim predmetima najčešće insistira da je direktor svoju odgovornost prenio na računovođu ugovorom o angažovanju ili ugovorom o radu, sud ima različite stavove o ovom pitanju. U jednom predmetu sud nije utvrdio da je Ugovor autentičan dokaz, shodno nalazu grafologa, jer ga nije potpislo odgovorno lice eksterno angažovanog računovođe, te se nije mogao koristiti u dokazivanju. U drugom slučaju, gdje je optužena knjigovođa i ovlašteni potpisnik naloga na teret računa privrednog društva XY, u kojem je optužena bila zaposlena, te joj se na teret stavljalo da je iskoristila službenu ovlast tako što je raspolagala računom i sukcesivno podizala gotovinske isplate na ime troškova, sud je utvrdio da ovlasti eksternog ili internog knjigovođe moraju biti precizirane internim aktom preduzeća. U tom smislu, ukoliko u ugovoru o radu nije navedeno o kojim službenim ovlastima se radi, bilo je nužno da to bude opisano u bilo kojem internom aktu istog preduzeća, kako bi se moglo govoriti o prenosu odgovornosti sa direktora na treće lice. Sama činjenica da je optužena navedena kao potpisnik naloga u banci nije dovoljna da bi potkrijepila tvrdnju da se radi o prenosu odgovornosti.

U predmetima okončanim osuđujućim presudama zauzeta su sljedeća bitna stanovišta: da se svojstvo odgovorne osobe utvrđuje prema faktičkim okolnostima i da odgovorna osoba ne mora nužno biti upisana u sudski registar kao odgovorna osoba, npr. direktor pravne osobe; da sama nanesena šteta, bez obzira na njen iznos, može predstavljati samo obilježje osnovnog oblika krivičnog djela; prilikom utvrđivanja krivice za krivično djelo krivim mogu biti oglašene odgovorne osobe bez obzira na to da li rade u firmi koja je u potpunom privatnom vlasništvu ili je njihov radni odnos vezan za firmu koja je u vlasništvu države ili je, pak, njen vlasnički kapital mješovit.

Dakle, pitanje odgovornosti direktora za krivična djela protiv privrede i pravnog prometa, te djela iz oblasti poreza, trebala bi biti pitanje koje se preventivno rješava na dva nivoa: – adekvatnim izborom stručnog i savjesnog internog ili eksternog računovođe (ovdje svakako treba razmotriti i cjenovni rang usluga i uzeti u obzir da računovodstvene usluge moraju garantovati i građansku, krivičnu i prekršajnu sigurnost odgovornih lica); – te pravnom analizom internih akata i ugovora kojim društvo delegira konkretne poslove zaposlenim ili angažovanim licima. Dok pravosuđe donosi neujednačene i prilično neobrazložene odluke protiv pravnih lica i odgovornih osoba, u kojima nepouzdani vještaci imaju presudan značaj, sistemsko rješavanje međusobnih odnosa između odgovornih osoba, računovođa i međusobnih prava i obaveza je ključno za preventivno djelovanje i omogućavanje direktorima da vrijeme utroše na strateške odluke i privredni rast društava koje vode, a ne na brigu o svakodnevnim poslovnim zadacima, kako bi izbjegli eventualnu odgovornost pred nadležnim sudovima.

Ostale novosti

Change language