Isprekidana pravna mapa Bosne i Hercegovine – koja obuhvata Federaciju Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku i Brčko distrikt – primorava pravne savjetnike da kombinuju sveobuhvatnu koordinaciju na nivou države sa specifičnostima pojedinih entiteta. Managing Partner u DMB Partners, Dina Duraković, Senior Partner u Dimitrijević & Partners, Stevan Dimitrijević, i Managing Partner u IA Law Firm, Adi Ibrahimović, objašnjavaju kako organizuju timove, usmjeravaju izbor pravne forme i mjesta osnivanja, biraju mjerodavno pravo i forum, te održavaju rokove zatvaranja transakcija uprkos promjenjivim administrativnim okolnostima.
Organizacija timova u fragmentiranom sistemu
Predmeti koji obuhvataju više entiteta uspijevaju ili propadaju na koordinaciji, a klijenti očekuju jedinstveno iskustvo čak i kada pravo nije jedinstveno.
„Predmete strukturiramo kroz jedinstven, integrirani tim koji djeluje na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine“, započinje Duraković. „Klijenti posmatraju zemlju kao jedinstveno tržište i očekuju konzistentna pravna rješenja, bez obzira na to da li se njihovi poslovi odnose na Federaciju Bosne i Hercegovine ili Republiku Srpsku. Postojanje najmanje dva različita pravna okvira unutar jedne jurisdikcije nesumnjivo povećava nivo kompleksnosti, a ova kompleksnost je još izraženija u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje pojedini kantoni imaju vlastite propise u brojnim pravnim oblastima.“
Neke kancelarije kombinuju centraliziranu kontrolu sa lokalnim poznavanjem propisa kako bi strategija bila čvrsta, a izvršenje precizno. „Imamo veliko iskustvo u radu širom Bosne i Hercegovine“, nadovezuje se Dimitrijević. „Na osnovu tog iskustva, smatram da je pogrešno pretpostaviti da je nužno imati specijaliste po entitetima. Ne samo zato što smo svi formalno ovlašteni raditi u cijeloj zemlji, nego i zato što smo obučeni i iskusni u interpretaciji različitih, ali sličnih pravila jednog te istog pravnog sistema, sa zajedničkim kulturnim i historijskim nasljeđem.“
A prema Ibrahimoviću, kada predmeti obuhvataju više entiteta, sposobnost efikasne koordinacije je ključna. „Tipično primjenjujemo timsku strukturu koja obuhvata cijelu BiH, pod vodstvom odgovornog partnera, čime osiguravamo konzistentnu strategiju i komunikaciju. Posvećeni stručnjaci sa dubinskim poznavanjem regulatornog okvira svakog entiteta dopunjuju ovo centralno vođstvo.“ Kako kaže, ova kombinacija omogućava kancelariji da „pruži besprijekornu koordinaciju i prilagođenu stručnost, isporučujući rješenja koja su ne samo pravno ispravna nego i komercijalno efikasna.“
Gdje investitori osnivaju firme (i zašto)
Izbor entiteta obično prati administrativnu jednostavnost, jačinu poslovnog okruženja i stav regulatora, više nego manje razlike u porezima. „Da budem direktna, pravni okvir je u Republici Srpskoj generalno jednostavniji, ponajviše zato što ne postoji dodatni nivo kantonalne regulative“, navodi Duraković. „Ovo se odnosi na osnivanje kompanija i licenciranje u većini regulisanih sektora. U praksi, međutim, mnogi klijenti i dalje radije osnivaju firme u Federaciji Bosne i Hercegovine, prije svega zato što je Sarajevo glavni grad i većina poslovnih aktivnosti odvija se u Federaciji.“ Prema njenim riječima, razlike u porezima i sudskim sistemima nisu velike i rijetko utiču na odluku klijenta.
„Poreski režimi su uglavnom isti, a jedina razlika je u administrativnom opterećenju, koje se može neznatno razlikovati“, dodaje Dimitrijević. „Uzimajući to u obzir, klijenti biraju sjedište u skladu sa specifičnim poslovnim potrebama i preferencijama, kao što su blizina EU, mreža autocesta, pristup aerodromima ili većim centrima.“
Ibrahimović naglašava da se „preferencije investitora u vezi s osnivanjem ili licenciranjem u različitim entitetima prvenstveno zasnivaju na praktičnim razlozima, poput efikasnosti regulatora, dužine procedura i dostupnih poticaja.“ Prema njegovom mišljenju, „Federacija se često smatra efikasnom u administrativnim procesima, dok Republika Srpska nudi predvidljivost i jasnoću u licencnim režimima. Brčko distrikt, sa svojim specifičnim poreskim pogodnostima i investicijski pogodnim okvirom, ostaje atraktivna opcija, naročito za strane investitore koji traže neutralnu bazu.“ Kako kaže, ova raznolikost nije prepreka, nego „pruža fleksibilnost i izbor, omogućavajući klijentima da odaberu jurisdikciju koja najbolje odgovara njihovim strateškim ciljevima.“
Pragmatičan izbor foruma
Kada transakcije obuhvataju više entiteta, mjerodavno pravo i nadležni forum obično prate lokaciju imovine, sjedište kompanija i stvarnu nadležnost, a ne samo pravnu teoriju. „Izbor mjerodavnog prava i foruma za rješavanje sporova uvijek zavisi od konkretne transakcije“, ističe Duraković. „Iako postoje razlike između entiteta u oblastima poput korporativnog prava, radnog prava, licenciranja i izdavanja dozvola, u praksi to rijetko bude presudan faktor. Ključna pitanja su gdje su registrovani ugovorne strane, gdje se nalazi relevantna imovina i koji sudovi ili arbitražne institucije imaju najveće iskustvo u rješavanju takvih sporova.“ Klijenti, prema njenim riječima, takođe značaj pridaju „iskustvu i stručnosti foruma: sudovi u većim gradovima poput Sarajeva, Banje Luke ili Tuzle obično imaju više iskustva sa složenim privrednim sporovima nego oni u manjim sredinama.“
Ipak, razlike u korporativnim propisima i radnom pravu mogu oblikovati i ugovorno uređenje i izbor foruma, naročito kod projekata izgradnje. „Transakcije koje obuhvataju više entiteta zahtijevaju pažljiv pristup izboru mjerodavnog prava i foruma“, navodi Ibrahimović. „Neki subjekti preferiraju neutralno ili strano pravo, dok drugi biraju domaći okvir. U tim slučajevima, razlike u korporativnom pravu, pravilima o nekretninama i dozvolama ili radnom pravu često utiču na odluku. Te razlike nisu prepreke, nego elementi koji, ako se pravilno upravljaju, omogućavaju prilagođena rješenja.“
Prema Dimitrijeviću, „interna koliziona pitanja rijetko se otvaraju u transakcijama. Mnogo važnije je pitanje izbora foruma, a sve više klijenata bira ad hoc arbitražu, sa mjestom arbitraže u Sarajevu ili Banjoj Luci, ili u inostranstvu kada je to moguće. Pri tom izboru, klijenti su uglavnom vođeni očekivanom neutralnošću mjesta arbitraže.“
Zatvaranje transakcija na vrijeme u šarenom sistemu
Na kraju, rokovi su sve više određeni procedurama i odobrenjima na nivou države, a manje mehaničkim razlikama između entiteta. „U većim transakcijama, posebno u M&A, proceduralne razlike između entiteta su ograničene, tako da se sama mehanika zatvaranja ne razlikuje značajno“, objašnjava Duraković. „Ono što više utiče na rokove jesu regulatorna odobrenja, poput saglasnosti Konkurencijskog vijeća BiH, koja se primjenjuje na nivou države i jednaka je u cijeloj zemlji.“ U manjim ili lokalnim transakcijama, kaže, „trajanje postupaka osnivanja ili licenciranja može uticati na rokove, ali obično ne u značajnoj mjeri.“
Dimitrijević dodaje da „najveći teret za rokove predstavljaju licence i sektorska odobrenja, pri čemu je opterećenje slično u cijeloj zemlji. Trenutno svjedočimo određenom usporavanju registracijskih postupaka u Federaciji, naročito u Sarajevu, u poređenju sa Banjom Lukom, djelimično zbog različitih tehničkih modela primjene procedura.“
Operativno, počinjanje procesa u najsporijoj jurisdikciji i paralelno vođenje ostalih koraka pokazalo se pouzdanim načinom za istovremeno zatvaranje transakcija. „Razlike u postupcima registracije, zahtjevima za ovjeru, sektorskim odobrenjima i izvršenju su dio bosanske pravne realnosti“, zaključuje Ibrahimović. „Međutim, uz pravilno planiranje i koordinaciju, ove razlike se mogu uspješno upravljati bez ugrožavanja rokova. Naša kancelarija obično započinje aktivnosti u jurisdikciji za koju se očekuje najduži rok, dok ostale radnje usklađujemo paralelno; ovaj pristup se pokazao efikasnim u osiguravanju da se čak i transakcije koje obuhvataju više entiteta zatvore glatko i na vrijeme.“
Originalni tekst objavio CEE Legal Matters: One Market, Multiple Systems: Making Deals Work in Bosnia and Herzegovina
