Prevashodno, treba naglasiti da kriptovalute ne obrađuje niti kontroliše nijedno javno tijelo. Pomenuta digitalna imovina općenito nema temelj u realnoj imovini s pripadajućom vrijednošću. Pokazalo se da je vrijednost kriptovaluta često promjenjiva.
U Bosni i Hercegovini digitalna imovina ne nalazi svoje zakonsko regulisanje i ista se tretira generalno kao sva druga imovina shodno Zakonu o obligacionim odnosima. Međutim, navedeno regulisanje postojećeg sistema na tržištu kriptovaluta donosi anarhijsko ponašanje sudionika jer digitalnu imovinu kao takvu uređuju u najvećem dijelu prirodni zakoni.
Izvan tehničkog aspekta kriptovalute se teško mogu smatrati novcem imajući u vidu obavezne epitete koje iste nose – volatilnost i nesigurnost. Kako je već ranije pomenuto, kriptovalute nisu vezane za realnu imovinu i primjera radi dugoročno trgovac robom na određenom tržištu kriptoimovinu ne može smatrati valjanim sredstvom razmjene osim u slučaju osiguranja istih za dolar ili neku drugu valutu. Stoga je bitno biti svjestan rizika obavljanja transakcija sa kriptovalutama bez obzira na predstavljenu ulogu u transkaciji.
Blokchain je sisitem na osnovu kojeg kriptovalute funkcioniraju. Blokchain u budućnosti može biti predstavljen kao alat koji će dovesti u pitanje sve postojeće centralizovane registre podatka, a pomoću kojeg se mogu evidentirati elementi transakcije, ko je vlasnik, ko je platio i izvršio transakciju imovinom i sve to bez središnje javne knjige odnosno bez središnjeg autoriteta za praćenje. Naprijed navedeni sistem, može promijeniti ulogu bilo kojeg registra podataka u svijetu. Naročito što predstavlja najsigurniju bazu jer ista ne može biti hakovana, manipulisana ili podložna napadu kao što tradicionalne baze podataka jesu. Dakle podaci koji se nalaze u toj bazi su nepromjenjivi. Ukoliko zamislimo registre zemljišnih knjiga ili glasačkih listića, bez mogućnosti promjene, bila bi zastupljena refleksija načela povjerenja u javne knjige i registre..
Kriptoimovina nije regulisana ni sa aspekta direktnih i indirektnih poreskih propisa.
Obzirom da ne nalazi svoje zakonsko uređenje, sa aspekta direktnih poreza, najveća vjerovatnoća je da se prihod ostvaren trgovinom kriptovalutama u praksi tumači kao prihod od ulaganja u kapital, uzimajući u obzir da se radi o početnom ulaganju i kasnije trgovini kao osnovi prihoda. U tom slučaju poreske implikacije su 10% od tako ostvarenog prihoda ukoliko je isti prijavljen.
Treba istaknuti da se ne isključuje i drugo tumačenje od pomenutog, naročito ukoliko su u pitanju propisi i prakse u Federaciji Bosne i Hercegovine. Naime, prihod ostvaren trgovinom kriptovaluta se u Federaciji BiH može tumačiti kao prihod od samostalne djelatnosti gdje obveznik pored poreza mora plaćati i doprinose na visinu iznosa tog prihoda.
Ključne riječi: kriptovalute, kriptoimovina, digialna imovina, tokeni, blokchain, kriptovalute u BiH, tržište kriptovaluta, porez.
Naprijed izražen stav ne predstavlja savjet, nego mišljenje tekstopisca pri kojem nisu uzete u obzir pojedinačne specifičnosti slučaja.
