1. Bosna i Hercegovina kao investiciono područje
Bosna i Hercegovina posljednjih godina postaje atraktivna investiciona lokacija koja bilježi porast interesovanja stranih investitora za ulaganja na ovom području. Mala otvorena ekonomija poput Bosne i Hercegovine svoj puni ekonomski potencijal može dostići samo bliskom integracijom sa širim regionalnim tržištima. Neki od razloga zbog kojih se Bosna i Hercegovina čini ekonomski izazovnom su: BIH region bogat je energetskim resursima, nalazi se na razvojnom putu ka EU, uočen je trend plasiranja proizvodnih kapaciteta sa Dalekog istoka ka tržištima EU, određen stepen makroekonomske stabilnosti koji se ogleda u usidrenom kursu KM-EUR; visok nivo diferenciranosti ekonomije; visok standard obrazovanja populacije. Navedeno su prepoznali i strani investitori u prethodnom periodu, te se na osnovu podataka koje objavljuje BiznisInfo, zaključuje da je ukupna vrijednost “spajanja i preuzimanja“ (eng. merger and acquisition – M&A) kompanija u Bosni i Hercegovini u 2018. iznosila 404,6 miliona eura. Međutim, pored niza predosti koje Bosnu i Hercegovinu karakterišu kao atraktivnu investicionu lokaciju, složenost geopolitičkog okruženja produkovala je naizgled komplikovan sistem uređenja, u kome strani investitori bez adekvatnog lokalnog pravnog savjetnika, teško mogu brzo i efikasno realizovati planirani projekat. Naime, sistemsko uređenje u kome zakonski propisi postoje na državnom, entitetskim, kantonalnom i lokalnom (gradskom i opštinskom) nivou, u kome se propisi nerijetko međusobno prepliću i razlikuju, stranim investitorima stvara nepovjerenje u relevantan pravni okvir i daju utisak pravne nesigurnosti.
Doda li se navedenom i činjenica da postupajući organi nerijetko nemaju ujednačenu i kozinstentnu praksu postupanja u predmetima slične ili iste činjenične i pravne kvalifikacije, jasno je zašto Bosna i Hercegovina ne dostiže svoj puni investicioni potencijal. Pored navedenog, društveni odnosi su nerijetko nejasno normirani i bez jasnog cilja uređenja, što ima za posljedicu paušalno tumačenje propisa od strane inspekcijskih/upravnih organa, te kasnije sudova. Zbog toga je od izuzetne važnosti blagovremeno i preventivno reagovati prilikom realizacije svakog pojedinačnog pravnog posla, kako bi eventualni rizici u startu bili otklonjeni ili značajno umanjeni.
Uz sve navedeno, uočava se i da buduće uređenje društvenih odnosa posebno u privredi karakteriše odsustvo sluha za interes i ciljeve privredne zajednice. Takođe, hijerarhijsku strukturu pravnih akata prati i složen administrativni aparat, te su relevantne institucije uspostavljene na svim nivoima na kojima postoje i propisi, što subjektima koji nedovoljno poznaju državno uređenje može predstavljati prepreku i usporiti ih u planiranim aktivnostima, iz razloga što ne postoji sistemska jednošalterska usluga koja će omogućiti predaju i preuzimanje svih zahtjeva/rješenja/odobrenja na jednom mjestu.
S obzirom da ne postoji jasna, održiva strateška politika za privlačenje i održavanje investicione politike, čak i lokalni privrednici, bez sistemske i kontinuirane pravne pomoći, teško uspjevaju realizovati planirane aktivnosti u punom obimu i kapacitetu. Sa druge strane, izazovi sa kojima se susreću zainteresovani strani investitori su neuporedivo veći, što posebno dolazi do izražaja tokom postupka akvizicija, koji predstavljaju jedan od najzahtjevnijih i najsloženijih oblika ulaganja. Predmetni tekst prepoznaje i sumira najznačajnije akvizicijske rizike prepoznate u ključnim pravnim oblastima čija sinergijska povezanost predstavlja nužne elemente svake due diligence analize i osnove za sprovođenje svakog uspješnog ulaganja kapitala, a posebno postupaka akvizicije. Rizici su predstavljeni taksativno i u osnovnoj formi, te pojedinačno nisu predmet posebne pravne analize, sa ciljem formiranja opšte slike o investicionom području i jasnog definisanja putokaza koji treba da budu prepoznati u provođenju postupaka akvizicije u Bosni i Hercegovini.
Svakako, spektar rizika može biti dodatno proširen u zavisnosti od okolnosti svakog pojedičanog slučaja, zbog čega je nužno ukazati da je riječ o opštem prikazu izazova investicionog područja, u kome je potrebno pozicionirati svaku pojedinačnu akviziciju.
2. Posebni rizici koji ne proizlaze iz važećih propisa, a koji su vrlo često prisutni u praksi u kompleksnim pravnim postupcima i M&A transakcijama koje se odvijaju u Bosni i Hercegovini
➢ Nekonzistentan/nejednak način odlučivanja nadležnih organa – neki od razloga leže u činjenici da su propisi EU u velikoj mjeri „prepisani“ u BiH, ali da se nadležni organi u praksi susreću sa velikim problemima u njihovoj primjeni;
➢ Visok stepen korupcije na svim nivoima. Indeks percepcije korupcije Transparency International-a za 2020, Bosnu i Hercegovinu svrstava među zemlje svijeta u kojima se stanje korupcije najviše pogoršava. BiH je najlošije
pozicionirana u regiji Zapadnog Balkana i dijeli mjesto sa Sjevernom Makedonijom;
➢ Spori, neefikasni i neizvjesni postupci pred nadležnim organima;
➢ Nepostojanje volje i „sluha“ od strane nadležnih organa da se potencijalne prepreke kreativno i praktično riješe – ovo se u praksi manifestuje kao „šablonski“ način rada nadležnih organa, nepostojanje resursa i nespremnost
da se dodatno istraže i primjene najbolja iskustva i prakse iz EU itd.
3. Rizici iz oblasti konkurencijskog prava i prava državne pomoći
➢ U slučaju kršenja zakona o konkurenciji u BiH, postoji rizik od izricanja novčane kazne u iznosu najviše do 10 % vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda privrednog subjekta iz prethodne godine koja je prethodila godini u kojoj je nastupila povreda zakona.
➢ U slučaju nezakonite državne pomoći, nadležni državni organ može zahtjevati povrat nezakonite državne pomoći zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uvijek kada je ona dodijeljena protivno odredbama zakona, odnosno bez ili protivno odluci nadležnog državnog organa.
➢ Privredni subjekt koji prekrši pravila o zaštiti konkurencije i državne pomoći u BiH, rizikuje i podnošenje odštetnih zahtjeva od strane oštećenih trećih strana, privrednih subjekata itd.
3.1. Generalne preporuke sa ciljem izbjegavanja kršenja propisa iz oblasti konkurencije i državne pomoći u BiH:
➢ Izvršiti dubinsku analiza svih aspekata relevantne M&A transakcije i potencijalnih rizika u svjetlu pravila o zaštiti konkurencije i državne pomoći;
➢ Realizacija svih pripremnih pravnih radnji, prije početka vršenja due diligencea, u skladu sa pravilima o zaštiti konkurencije;
➢ Izrada kompletne dokumentacije i „pravila ponašanja“ za zaštitu povjerljivosti učesnika u transakciji, izrada NDA ugovora, preporuke za izbjegavanja zabranjenog dijeljenja komercijalno osjetljivih informacija i formiranje Clean Team-a, preporuke za izbjegavanje gun-jumping-a;
➢ Izvršiti analizu ispunjenosti uslova za prijavu koncentracije (relevantne M&A transakcije, cross – border merger) nadležnim regulatornim tijelima u različitim jurisdikcijama (BiH, EU, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Kosovo i druge države), te eventualno podnošenje prijave koncetracije;
4. Poreski i carinski rizici
➢ Potvrde o nepostojanju poreskog duga po direktnim ili indirektnim porezima ili ovjerene carinske deklaracije o urednom uvozu/izvozu robe, ne predstavljaju pravnu sigurnost, sve u zavisnosti da li i kada su vršene kontrole. Dakle, bez obzira na postojanje predmetnih potvrda, postoji rizik od utvrđivanja poreskog i carinskog duga 5 godina unazad. Takođe, pored poreskog i carinskog duga i obaveze plaćanja, za ulagače postoji i potencijalni rizik prekršajne, pa i krivične odgovornosti, s obzirom da su određena postupanja iz oblasti poreza i carina normirana bilo kao prekršaj ili krivično djelo.
➢ Postupanja inspekcijskih organa za iste institute u različitim poreskim periodima imaju različite pristupe i odluke zbog samovoljnog i različitog tumačenja/interpretacije zakonskih propisa.
➢ Odlučivanje inspekcijskih organa u I stepenu, vrlo često znači identično odlučivanje u II stepenu, a upravni spor pred nadležnim sudom, obzirom na needucirane sudije u oblasti carine i poreza, vrlo često u suštinskom smislu dovodi do istog odlučivanja kao i od strane inspekcijskih organa.
➢ Pokretanje prekršajnog postupka i donošenje sudske odluke, čak i prije nego se završi žalbeni upravni postupak, odnosno prije donošenja konačnog upravnog akta.
5. Imovinski rizici
➢ Pravna nesigurnost može nastati ukoliko javni podaci o imovini nisu objedinjeni, odnosno usljed činjenice da u BiH postoje višestruke evidencije vlasništva na imovini, čiji podaci se nerijetko značajno razlikuju. Prethodno navedeno dodatno komplikuje i to što stvarno stanje na terenu često odstupa od stanja koje se može utvrditi uvidom u pomenute javne registre imovine a što za posljedicu ima narušavanje načela povjerenja u javne registre, te sa tim u vezi i različito postupanje sudske prakse.
➢ Prevazilaženje ove problematike zahtijeva dubinsku analizu istorijskih podataka (pravnih osnova upisa) u okviru navedenih javnih registara a sa ciljem utvrđivanja kako pravnog tako i faktičkog stanja stvari te po potrebi evidentiranja (objedinjavanja) istog pri nadležnim javnim registrima.
6. Korporativni rizici
➢ Značajna nekonzistentnost propisa kojima se uređuje poslovanje i upravljanje privrednih društava, zatim činjenica da postojeći propisi brojna pitanja ne uređuju ili samo djelimično uređuju, daje nadležnim tijelima mogućnost različitog tumačenja istih a što za posljedicu ima neujednačno postupanje u praksi (posebnbo u situacijama kada osnivački akt društva temeljno ne uređuje sva pitanja od značaja za poslovanje).
➢ U cilju prevazilaženja stvarnih i potencijalnih pravnih problema, potrebno je izvršiti analizu lokalnih zakonskih propisa (iz oblasti djelatnosti privrednog društva) kao i osnivačkih akata, te pravovremeno otkloniti sve uočene nepravilnosti i urediti sva pitanja od značaja za redovno i nesmetano poslovanje društva.
7. Finansijski i drugi rizici
➢ Dubinska analiza finansijskih i drugih komercijalnih ugovora mogu imati sadržajna ograničenja prava za slučaj statusnih promjena i drugih bitnih promjena društva, a naročito kod promjene osnivača, osnivanja novih pravnih lica ili sticanja kontrolnog učešća u drugim pravnim licima, a koje promjene eventulano direktno/indirektno (prethodna obavijest ili saglasnost strane ugovornice) sprječavaju redovno i neometano provođenje M&A transakcije.
➢ Specifične odredbe unutar finansijskih ugovora za posljedicu mogu imati ili imaju, pogoršanje kreditnog rejtinga i boniteta Korisnika kredita i promjena propisa i/ili uslova od strane regulatornih tijela koje imaju za posljedicu promjenu uslova pod kojima je finansijska podrška odobrena
➢ Rigidne odluke i dr. pravna akta regulatornih tijela finansijskih organizacija (obavezne u primjeni), kojim se bankama omogućava da uvode svoju internu metodologiju i pravila postupka upravljanja kreditnim rizikom, čime se na paušalan i netransparentan način otežava klijentima da generalno vrše povrat kredita kao i ostvare novu finansijsku podršku.
8. Rizici iz oblasti intelektualne svojine
➢ Nepostojanje ujednačene prakse postupanja nadležnih organa prilikom primjene propisa iz oblasti uređenja autorskih računarskih programa kao predmeta pravnog prometa;
➢ Nepostojanje opšte svijesti subjekata o obavezi deponovanja računarskih programa u knjigu evidencije autorskih djela sa ciljem sticanja autorskopravne zaštite. Zbog toga se u praksi nerijetko prometuju djela bez adekvatne zaštite od prava trećih lica.
➢Veoma spori i neefikasni postupci priznanja i zaštite prava intelektualne svojine, neotvaranje javne nacionalne baze podataka intelektualne svojine (prema ugledu na R. Srbiju), što vodi ka sporom i skupom postupku pretraživanja nacionalnih podataka registrovane intelektualne svojine.
➢ Neprimjenjivanje propisa o zaštiti privatnosti i ličnih podataka, što vodi ka povredama koje mogu dovesti do veoma skupih sporova, počev od nanošenja štete ugledu društva, zabrane obavljanja registrovane djelatnosti za određeni vremenski period, pa sve do krivičnih prijava i krivične dogovornosti
➢ Neiskorištavanje dostupnih pravnih mehanizama sa ciljem legalnog korišćenja zaštićenih znakova prilikom označavanja roba i/ili usluga u privrednom prometovanju, njihove zaštite od neovlaštenog korištenja kao i zbog autorskopravne zaštite od neautoriziranog korišćenja, reprodukcije ili distribucije računarskih programa, što povećava rizik u pravnom prometu, iz razloga što predmet prodaje često nije adekvatno zaštićen.
9. HR rizici
➢ Pitanje konkurentske klauzule u ugovorima o radu, koja prilikom akvizicija često dolazi do izražaja, uzimajući u obzir intenciju sticaoca kapitala da zadrži ključne zaposlene koji imaju znanje i iskustvo, ali nerijetko i intenciju postojećeg vlasnika da dio zaposlenih pređe u neku drugo društvo;
➢ Upitnost usklađenosti internih akata sa lokalnim HR propisima, što može imati za posljedicu eventualni inspekcijski nadzor i kažnjavanje;
➢ Pitanje regulisanja disciplinskih pravilnika, te eventualnih prestanaka radnih odnosa u prethodnom periodu, bez obzira po kojoj osnovi, s obzirom da sudovi u FBIH najvećim dijelom odlučuju u korist zaposlenika ili bivšeg zaposlenika ina najmanju procesnu ili formalnu pogorešku poslodavca koriste kao razlog za presuđivanje u korist radnika.
➢ Diskriminatorski rizici zapošljavanja i napredovanja;
➢ Adekvatnost i prilagođensot uslova rada u skladu sa lokalnim propisima.
10. Obligaciono pravo i ugovori
➢ Postojanje različito normiranih zastarnih rokova obligacije u propisima FBiH, Republike Srpske i Brčko distrikta;
➢ Neadekvatno ugovorene nadležnosti sudova i primjenjivih propisa, kao i načini rješavanja sporova, što vodi ka skupim i neadekvatnim načinima rješavanja evetualnih sporova između ugovornih strana;
➢ Ugovori o zakupu najčešće nisu upisani u zemljišnu knjigu za nekretninu koja je u zakupnom odnosu, zbog čega postoji rizik da u slučaju pokretanja izvršnog postupka na nekretnini, zakupac izgubi mogućnost upotrebe objekta;
➢ U praksi, ugovore često pripremaju računovođe, koristeći obrasce ugovora koji nisu prilagođeni okolnostima slučaja ili se odnose na propise koji nisu u primjeni, zbog čega nastaju brojni riziciji iz takvog pravnog posla;
➢ Forma ugovora je element ugovora od koga zavisi njegova punovažnost. Za dio poslova u Bosni i Hercegovini je neophodna notarska obrada ugovora, ali strane i pored toga zaključuju ugovore u slobodnoj formi, što za posjedicu ima njihovu ništavost.
11. Sudski i drugi postupci
➢ Dugotrajni sudski postupci. Postupci po privremenoj mjeri osiguranja u praski nikada nisu usklađeni sa važećim propisima, a po mjeri osiguranja sudovi odlučuju i po godinu dana, čime mjera osiguranja gubi osnovni smisao;
➢ Sudski vještaci nemaju ujednačena pravila postupanja, te prilikom izrade nalaza i mišljenja u sudskom postupku, dva vještaka iste struke mogu dati dijametralno suprotne nalaze i mišljenja, u skladu sa zahjtevima strane koja ga je angažovala. Na takvim vještačenjima sudovi zasnivaju svoje presude.
➢ Sudovi nemaju ujednačenu praksu postupanja, pa dva vijeća istog drugostepenog suda donese potpuno različite odluke u pravnoj stvari istih kvalifikacija;
➢ Ustavni sud u velikom broju odbacuje apelcije koje dolaze iz oblasti privrednog prava, obrazlažući da nije riječ o povredi ljudskog prava i da ne postoji nadležnost Ustavnog suda;
➢ Postupci pred Evropskim sudom za ljudska prava su često dugotrajni i ne postoje adekvatni mehanizmi za izvršenje odluke Evropskog suda za ljudska prava na lokalnom nivou.
➢ U postupcima za priznanje strane arbitražne odluke, nadležni sudovi postupaju kao drugostepeni organi, čime nerijetko onemogućavaju izvršenje arbitražnih odluka;
12. Investicione perspektive u Bosni i Hercegovini
Advokatsko društvo „IBRAHIMOVIĆ & CO“ kao autor teksta koji sumira najznačajnije investicione prepreke u Bosni i Hercegovini prilikom realizacije akvizicija, ističe da namjera ovog priručnika nije da rizici budu prepoznati kao nepremostive prepreke. Naprotiv, akvizicijski rizici prepoznati u ovom tekstu predstavljaju putokaze o kojima je potrebno voditi računa prilikom realizovanja postupaka akvizicije u Bosni i Hercegovini, kako bi zainteresovani investitori uspješno ostvarili poslovne namjere.
Dugogodišnje iskustvo advokatskog tima „IBRAHIMOVIĆ & CO“ u realizaciji predmetnih poslova ukazuje da prepoznati rizici itekako mogu biti isključeni ili umanjeni, uzimajući u obzir činjenicu da tim Advokatskog društva prati brojne strane investitore koji su uspješno realizovali i razvijaju projekte u Bosni i Hercegovini, unatoč svim rizicima i preprekama. Uočeni rizici i prepreke se mogu prevazići saradnjom sa iskusnim lokalnim pavnim savjetnikom od najranije faze – akvizicijske namjere, kako bi pravnom prevencijom i dubinskom analizom bio formiran jasan tok akvizicije i hodogram neohpodnih aktivnosti, sve do samog zaključivanja akvizicijskog ugovora i početka uspješnog poslovanja.
Bosna i Hercegovina sporo koristi svoj investicioni potencijal, ali nesumnjivo se uočavaju pozitivne promjene u propisima i praksama postupanja, čiji će pozitivni efekti u budućnosti dati značajne rezultate. Međutim, uzimajući broj uočenih rizika i prepreka, može se zaključiti da je Bosna još uvijek na počecima, u kojoj i sami nosioci vlasti i investitori, tragaju za najuspješnijim modelima za jačanje investicione politike i ostvarivanje pozitivnih poslovnih rezultata. Stoga je važno prepoznati značaj preventivnog djelovanja i realizovati sve neophodne korake, kako bi lokalne specifičnosti društvenog uređenja bile iskorištene kao prednost za brzo i efikasno ostvarivanje poslovne namjere, a nikako kao otežavajuća okolnost akvizicijskog postupka. Prvi i najvažniji preventivni korak predstavlja uspostavljanje saradnje stranih investitora sa iskusnim lokalnim pravnim savjetnicima, koji će dati preporuke i omogućiti najbržu i najbolju realizaciju poslovne ideje, uz maksimalnu zaštitu interesa investitora od prepoznatih rizika i izazova. U Bosni i Hercegovini due diligence analiza ne predstavlja samo dubinsku analizu poslovanja društva, već zahtijeva i nužno uočavanje lokalnih rizika, kojima se mora ciljno pristupiti prilikom izrade analize. Samo na ovaj način može biti stvorena sinergijska povezanost između strane investicione namjere i njene realizacije u skladu sa lokalnim propisima.
© Advokatsko društvo “Ibrahimović & Co”
