Kada je u aprilu 2019. godine Sud Bosne i Hercegovine donio presudu broj S1 3 U 028800 18 U u kojoj je zauzeo stav da poslodavci (kao zainteresovana lica) nemaju pravo prikupljanja podataka koji sadrže medicinske dijagnoze, vrste, način i period vršenja medicinskih usluga za svoje radnike, smatrajući da je riječ o neovlaštenom prikupljanju ličnih podataka, činilo se da se poslodavci pred sobom imaju nepremostiv sistemski problem. Od nepremostivog sistemskog problema, do naziranja kraja zloupotrebama bolovanja u BiH, trebalo je više od tri godine kontinuirane borbe bh. poslodavaca, koja još uvijek traje. Šta se promijenilo za ove tri godine?
Vanredna kontrola nesposobnosti za rad u Republici Srpskoj
Svjesni činjenice da pravosuđe vrlo striktno tumači opravdan interes za pristup ličnim podacima radnika, poslodavci su svoje djelovanje usmjerili ka normativnim promjenama na entiteskim nivoima. U februaru 2022. godine Republika Srpska pravi veliki korak usvajajući izmjene Pravilnika o ostvarivanju prava na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, u kome se prvi put uvodi institut vanredne ocjene privremene nesposobnosti za rad radnika. Ukoliko poslodavac smatra da radnik koji je privremeno nesposoban za rad neopravdano koristi pravo na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ili da neopravdano napušta mjesto prebivališta, može podnijeti zahtjev Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske da se izvrši vanredna ocjena privremene nesposobnosti za rad osiguranika. U zahtjevu poslodavac je obavezan da navede, obrazloži i dokumentuje razloge zbog koji se isti podnosi. U postupku utvrđivanja osnovanosti zahtjeva poslodavca, Komisija je obavezna pregledati osiguranika i izvršiti uvid u zdravstveni karton i postojeću medicinsku dokumentaciju, nakon čega utvrđuje da li je radnik sposoban za rad ili ne. Zanimljivo je istaći da Pravilnik normira da osiguraniku Fonda koji se ne odazove na Komisiju za vanrednu ocjenu privremene nesposobnosti za rad, Komisija će dati ocjenu „sposoban za rad sa narednim danom“.
Prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja RS u periodu februar – april 2022, 18 poslodavaca zatražilo je vanrednu ocjenu bolovanja za 26 radnika. U samo dva mjeseca deset radnika vraćeno je na posao, jer je vanrednom kontrolom utvrđeno da su zdravi. Činjenica je da je raniji Pravilnik omogućavao provjeru bolovanja, ali tek nakon što bolovanje bude okončano, kada ovaj institut izgubi smisao. Sada se poslodavcima omogućuje da kontrolu zatraže za tekuća bolovanja i da reaguju blagovremeno. Ova odredba ima značaj kako za poslodavce, tako i za budžet.
U 2021. godini primjećen je povećan broj radnika na bolovanjima, kada je prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske u prosjeku svakog mjeseca zabilježeno 20.000 bolovanja. Trošak Fonda zdravstvenog osiguranja po tom osnovu, na godišnjem nivou iznosi oko 17 miliona KM.
Sa druge strane, iz Udruženja poslodavaca Republike Srpske ukazuju da – “Bolovanje nije samo gubitak u smislu novca, veći je problem sa radnicima koji mijenjaju one koji zloupotrebljavaju i prave lošu klimu u preduzeću, gdje god imate velike zloupotrebe bolovanja, imate lošu atmosferu. Veće štete u drugom segmentu nego finansijskom”.
Inicijativa za smanjenjenje broja dana bolovanja koje plaća poslodavac sa 42 na 15 dana u Federaciji BiH
Udruženje poslodavaca FBiH na zloupotrebu bolovanja ima dodatni odgovor. Ovo Udruženje stoji iza inicijative za izmjenu Zakona o zdravstvenom osiguranju, na način da broj dana bolovanja koje plaća poslodavac sa trenutnih 42, smanji na 15. Dvije trećine zemlja Evrope normiraju da je broj dana bolovanja na teret poslodavca – nula. Dakle, prvi dan kada radnik ode na bolovanje, njega plaća Fond zdravstvenog osiguranja jer je on osiguran. Iz Udruženja poslodavaca FBiH ističu: „Imaju jedna, dvije zemlje koje imaju tri dana, za par zemalja je sedam dana, zatim 15, i dvije, tri zemlje imaju 30 dana, među kojima je i Srbija, i imamo četiri gdje je 42 radna dana, a to su Njemačka, Austrija, Hrvatska i u FBiH.”
Predsjednik Udruženja poslodavaca Federacija Mladen Pandurević za federalna.ba istakao je da je Udruženje radilo istraživanje o korištenju bolovanja u kantonima. Rezultati do kojih je Udruženje došlo su vrlo simptomatični. „Broj dana bolovanja od 42 dana je sedam ili osam puta veći nego broj dana bolovanja preko 42 dana. Normalno je da je bolovanje do 42 dana veće nego bolovanje preko 42 dana jer najveći broj bolesti ne zahtijeva dugotrajno liječenje. Međutim ta razlika je prevelika i pokazuje da ljekari vrlo lako odobravaju bolovanje kad ne pada na njihov teret nego na teret nekog trećeg, a to su poslodavci.”
Pored navedenog, u istoj inicijativi poslodavci iz FBiH tražili su i ukidanje odrebe Zakona koja normira da u slučaju povrede na radu (bez obzira da li je poslodavac kriv ili nije kriv za tu povredu) poslodavac plaća kompletne troškove liječenja za tog radnika, plaća bolovanje u stopostotnom iznosu plate, neograničeno, dok radnik ne ozdravi ili dok mu Komisija ne da neki stepen invalidnosti ili ga ne vrati na posao, bez obzira koliko trajalo.
Brčko distrikt slijedi stope normativnih promjena
I Udruženje poslodavaca Brčko distrikta prepoznalo je svoju ulogu u procesu podrške poslodavcima kod zloupotrebe bolovanja. U mjesecu avgustu podnesene su dvije inicijative, koje se odnose na uvođenje vanredne kontrole bolovanja, te smanjenja broja dana bolovanja koje plaća na 15.
Interni akti poslodavca kao modalitet prevencije zloupotrebe bolovanja
Oslanjajući se na dobre uporedne prakse, poslodavci sve više prepoznaju i svoju pojedinačnu ulogu u procesu zloupotrebe bolovanja. Advokatsko društvo „Ibrahimović & Co“ od početka godine primilo je više zahtjeva klijenata sa ciljem sačinjavanja Pravilnika o načinu korištenja bolovanja i internih procedura koje normiraju praćenje odsustva radnika, te definisanje neophodnih mjera sa ciljem prevencije zloupotrebe bolovanja i bržeg vraćanja na posao. Navedeni podaci svjedoče o pojačanoj svjesti o nužnosti samostalnog preventivnog djelovanja poslodavaca, koja je uzajamno povezana i sa sistemskim normativnim promjenama u entitetima i u Brčko distriktu. Oslanjajući se na pozitivne promjene na oba nivoa odlučivanja, čini se da se zloupotreba bolovanja u Bosni i Hercegovini dobija ozbiljan sistemski udarac, koji bi dugoročno morao produkovati zadovoljavanje interesa poslodavaca, veći manevarski prostor za povećanje plata radnicima i smanjenje troškova bolovanja koji padaju na teret budžeta.
