Na osnovu podataka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), javno ugovaranje država članica Organizacije (među kojima je i Bosna i Hercegovina) prosječno predstavlja 12% njihovog BDP-a. Mjere koje svjetske vlade sada poduzimaju mogle bi svijet usmjeriti na put ka održivijoj budućnosti koja uravnotežuje ekološke, ekonomske i društvene rezultate, te pomoći kompanijama da poboljšaju svoje ekološke, socijalne i upravljačke prakse (ESG).
Zanimljivo je posmatrati podatke da je Njemačka izdvojila 2,5 milijarde eura za ulaganje u infrastrukturu električnih vozila i 9 000 eura subvencije za proizvodnju po vozilu kako bi potaknula usvajanje ekoloških programa proizvodnje. U Shenzenu u Kini tri glavna autobusna prijevoznika potaknuta su na prijelaz na električna vozila putem godišnje subvencije od 75 500 USD za svako vozilo. Pakistanska vlada je, na primjer, namijenila između 800 miliona i 1 milijarde američkih dolara za program pošumljavanja sa ciljem smanjenja ugljenika, a istovremeno stvara prilike za posao za hiljade niskokvalificiranih radnika, uključujući i radnike iz socijalno marginalizovanih grupa.
Logično pitanje koje slijedi je gdje je na ovom putu Bosna i Hercegovina, a posebno u kontekstu tenderskih postupaka? Uzevši u obzir obim potrošnje javnog sektora u Bosni i Hercegovini koji čini oko 40 posto bruto domaćeg proizvoda Bosne i Hercegovine, odgovorna potrošnja i svjesnost o korištenju resursa u nabavkama mogu značajno uticati i na zaštitu okoliša u privatnom sektoru.
Da li su izmjene postojećeg Zakona o javnim nabavkama nužne?
I dok u bh. javnosti još uvijek vlada stav da su ESG i zelene javne nabavke pojmovi daleke budućnosti, čini se da je stvarnost ipak drugačija. Kroz pilot projekat koji je u prethodnom periodu realizovala Služba za zajedničke poslove u institucijama Bosne i Hercegovine uz podršku UNDP-a, dokazano je da primjena „zelenih javnih nabavki“ nije nemoguća u skladu sa važećim propisima, te je otvoren put drugim ugovornim organima da slijede ustanovljene prakse.
Iako Zakon o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Zakon) ne sadrži sva precizno definisana pravila koja normiraju Direktive Evropske unije broj 2014/24 i EU7 2014/25 EU, on ipak sadrži dovoljno mogućnosti za uključivanje ESG kriterija u konkretni postupak javne nabavke i to u svim njegovim najbitnijim dijelovima: 1. uslova kvalifikacije kandidata/ponuđača, 2. tehničke specifikacije predmeta nabavke, 3. kriterija za dodjelu ugovora i 4. pri ugovaranju.
Na osnovu važećeg Zakona ugovorni organi imaju mogućnost da zahtijevaju određene certifikate koje izdaju nezavisna tijela, a kojima se potvrđuje da kandidat/ponuđač zadovoljava određene standarde osiguranja kvaliteta. U slučaju da traži navedene certifikate ugovorni organ je dužan da se pozove na sisteme osiguranja kvaliteta koji se zasnivaju na odgovarajućim evropskim serijama standarda koje su potvrdila nadležna tijela. Međutim, u cilju omogućavanja konkurencije, ugovorni organ dužan je da prihvati i druge dokaze o ekvivalentnim mjerama osiguranja kvaliteta od kandidata/ponuđača koji nemaju pristupa takvim certifikatima.
Tako ugovorni organ koji želi da dodijeli ugovor kandidatu/ponuđaču koji vodi računa o životnoj sredini, kao uslov kvalifikacije može da traži jedan od certifikata iz ISO 14000 porodice standarda, ali je dužan prihvatiti i druge dokaze o ekvivalentnim mjerama osiguranja kvaliteta od kandidata/ponuđača koji nemaju pristupa takvim certifikatima (npr. „EMAS“ certifikat), ako sadrži ekvivalentne mjere traženog osiguranja kvaliteta.
Važno je ukazati da je i u sistemu Bosne i Hercegovine Institut za standardizaciju BiH uveo standarde BAS EN ISO 14001:2016 (EN ISO 14001:2015; ISO 14001:2015), koje organizacija može da koristi da bi unaprijedila sopstvene performanse kada je u pitanju zaštita životne sredine, ali i kao relevantan dokaz u tenderima.
Pored navedenog, ugovorni organ može zahtijevati da kandidat ima angažovanog diplomiranog ekologa, diplomiranog inženjera zaštite okoline/životne sredine, magistra ekologije, certifikovanog savjetnika za bezbjednost u prevozu opasnih materija (ADR, RID, ADN), vozača koji je pohađao obuku/posjeduje certifikat iz „eko-vožnje“ i sl. Važno je ukazati da je ESG u tenderskom postupku mnogo više od zelenih javnih nabavki. Socijalni kriterijum je druga strana medalje, koja će u budućnosti morati biti predmet tenderskh postupaka. Tako ugovorni organ može tražiti posebne uslove zaštite kao što su zapošljavanje manje sposobnih osoba i grupa u riziku od socijalne isključenosti; poticanje malih i srednjih poduzeća – smanjenje birokratskih prepreka – zabrana dodjele ugovora društvima koje posluju u poreskim oslobođenim područjima; poštivanje ljudskih prava kako interno tako i u lancu snabdijevanja; programe rodne ravnopravnosti itd.
Ugovorni organ, u skladu sa važećim propisima, može zahtijevati izjavu ponuđača da prihvata preduzimanje mjera za upravljanje zaštitom životne sredine i mjera energetske efikasnosti i zapošljavanja socijalno marginalizovanih i ugroženih kategorija koje će privredni subjekt primjenjivati prilikom pružanja usluga/izvođenja radova, iako je ovaj modalitet vrlo širok i neprecizan. Naime, kandidat sam popunjava i ovjerava izjavu, pa ne postoje mjerljivi dokazi o stvarno realizovanim mjerama.
Za sve navedeno, zakonske izmjene nisu nužne i pitanje je dana kada će navedeni uslovi sve češće biti prepoznati u lokalnim tenderima. Izvjesno je i da će proces daljih zakonskih izmjena u postupku javnih nabavki pratiti tendeciju usklađivanja sa direktivama EU i EU zakonodavstvom, te će ESG javne nabavke biti obaveza svih ugovornih organa u BiH.
Kako ESG dočekati spremno
Uzimajući u obzir sve navedeno, jasno je da ESG postepeno ulazi ne samo u tenderski postupak u BiH, već i sve druge oblasti privrednog djelovanja. Već postaje više nego izvjesno da će ESG kriterijumi predstavljati obavezan uslov za izvoz, poslovanje, dobijanje kredita, saradnju sa internacionalnim kopmanijama… Nesporno je da su globalna energetska kriza i pandemija COVID 19 ovaj proces usporile, ali nikako obustavile. Zbog navedenog, lideri svjetskih kompanija, ali i lokalni privrednici, blagovremeno kreću sa uspostavom kriterija ekološke, socijalne i upravljačke prakse i pribavljanja adekvatnih certifikata i licenci, kako bi promjene dočekali spremni i konkurentni.
